Saturday, December 27, 2008

BOSANSKI VASIL BILAK

BOSANSKI VASIL BILAK
Pise: Dr. Muhamed Borogovac

U proslom broju Glasnika smo se zahvaljujci Tihicu sjetili jednog sramnog izdajnika, Todora Zivkova, bivseg predsjednika Bugarske.

Neki dan, citajuci Tihicev govor sa sjednice Glavnog Odbora SDA, sjetih se drugog sramnog izdajnika svoga naroda, Vasila Bilaka, Slovaka koji je 1968. pozvao trupe Sovjetkog saveza da uguse Prasko proljece, slavnu pobunu Cehoslovackog naroda protiv ruskog okupatora.

Poslije ugusenog Praskog proljeca Bilak je bio vladar Cehoslovacke, koja je svakim danom pod njegovim (ortodoksnim komunstickim) rezimom sve vise zaostajala za Evropom i svijetom.

U jednom govoru Vasil Bilak kritikuje vlastiti narod otprilike ovim rijecima: "Cehoslovaka je nekad bila jedna od najrazvijenijih drzava Evrope. Nas narod je bio poznat kao narod sa zlatnim rukama. Gdje su nestale zlatne ruke toga naroda?"

Dakle, on ce radije povjerovati da je cijeli narod, od nekadasnjih sposobnih majstora sa zlatnim rukama, degenerisao u nesposobnjakovice, nego da posumnja da njegova vladavina nije u redu. Za njega je logicnije da ne valja citav narod, nego da ne valja on.


A Tihic na Glavnom odboru SDA o dogovoru iz Pruda kaze: "Nažalost, i ovaj dogovor... je propracen salvama kritika i laži od destruktivnih snaga i njihove demagoške retorike.


To su iste one snage koje su srušile i aprilski paket ustavnih amandmana i direktno odgovorne za sadašnju tešku situaciju u BiH."


Dakle, po Tihicu, ne valja narod, jer je masovno glasao protiv njega, Tihica, i time iskazao sta misli o "Aprilskom paketu". Narod je "destruktivna snaga demagoske retorike" i narod ima da se pokori volji Tihica, a ne obratno. Kako nekada za Bilaka, tako danas za Tihica, narod, koji ne valja, se mora pokoriti neprikosnovenom vodji.

Rusenje Aprilskog paketa je Bosansko proljece, a Sulejman Tihic je nas Vasil Bilak. On se ovih dana ponovo udruzio sa okupatorima nase domovine da nas pokori i potpuno unisti. Unistenje BH drzave je jedini smisao Prudskog sporazuma i dogovorenih promjena Ustava. Vjerovatno se nikada necemo oporaviti od tog udarca i postacemo evropski Palestinci. Bicemo, poslije Roma, drugi narod bez drzave koji bez dostojanstva tumara Evropom.

Cudna koincidencija je da je Miroslav Lajcak takodjer iz Slovacke. On je nekarakter koji, bilo zbog licne ambicije, bilo zbog sovinizma, bilo zbog korumpiranosti, udovoljava zeljama Dodika, Tihica i Covica, i tako cini isti zlocin protiv jednog naroda kao njegov kompromitovani zemljak Vasil Bilak.


Slijedi izvjestaj sa sramne sjednice GO SDA, koji je pun podvala i sarenih laza za "raju", ali ipak narod nije nasjeo ovaj put, izdajnici su procitani.

http://nkrbih.blogspot.com/

http://republikabih.net

ZAVRSNICA GENOCIDA

ZAVRSNICA GENOCIDA
Pise: Dr. Vahid Sendijarevic

Bilo bi smijesno da nije genocidno ono sto radi Haris Silajdzic, kljucni clan Bosnjackog izdajnickog genocidnog kruga, kada se toboze zgrazava, kako prenosi web stranica “Bosnjaci.net” od 26-tog decembra 2008-e, nad sada vec poznatom izjavom Sulejmana Tihica da je "filozofija zrtve do sada zauzimala centralno mjesto bosnjacko-bosanske politike" i da Bosnjaci treba da pristanu na genocidnu realnost podjele Republike BiH i legalizuju genocidne tvrorevine tzv. Republiku Srpsku i tzv. Federaciju BiH.

Sporazum iz Pruda i druga rjesenja, ukljucujuci i njegovo rjesenje za pravni status Brckog, koja je Tihic naveo u svom obracanju na sjednici Glavnog odbora Stranke demokratske akcije 24. decembra 2008-e, nije nista drugo nego ZAVRSNICA GENOCIDA, nista drugo nego cementiranje podjele Republike BiH kao rezultat genocida i legalizacija genocidom stvorene tzv. Republike Srpske i genocidom stvorene tzv. Federacije BiH.

Onog momenta kada Silajdzicu postaje jasno da je Tihiceva izjava sa ogorcenjem docekana od strane Bosnjaka, Silajdzic po starom receptu prevare izlijece sa patriotskom izjavom, stavlja se na celo Bosnjaka da ih odvede u istu propast u koju ih sve ove godine vodi GENOCIDNI IZDAJNICKI KRUG.

Silajdzic, kad god je bio u poziciji izvrsne vlasti, odradio je sve sto je bilo u njegovoj moci da legalizuje rezultate genocida, od njegovog dugo negiranog, a onda priznatog, potpisa u Dayton-u do sprecavanja clanova Skupstine opstine Srebrenica da usvoje Deklaraciju o nezavisnosti nakon donosenja presude Internacionalnog suda pravde kojim se potvrdjuje da su vojska i policija Republike Srpske izvrsile genocid u Srebrenici. Silajdzic sa druga dva clana GENOCIDNONG IZDJANICKOG KRUGA Tihicem i Lagumdzijom, u pratnji nekoliko ambasadora tzv. Islamskih zemalja, odlazi u Srebrenicu i uspjesno sprijecava usvajanje Odluke o nezavisnosti Srebrenice.

Ciljevi Silajdzica i Tihica su isti, a to je uspjesno izvesti ZAVRSNICU GENOCIDA sa potpunom legalizacijom podjele Republike BiH na dvije genocidne tvorevine, tzv Republiku Srpsku i tzv. Federaciju BiH.

Kako prepoznati clanove GENOCIDNIOG IZDAJNICKOG KRUGA? Tepmeratura se mjeri termometrom, udaljenost metrom, tezina vagom, a genocidna izdaja krsenjem ustava drzave koja je primarne zrtve agresije i ciji su gradjani primarne zrtve genocida i krsenjem odredaba Internacionalnih zakona, konvencije o sprecavanju genocida. Svaki onaj Bosnjak koji je aktivno ucestvovao i danas ucestvuje u legalizaciji genocidnih tvorevina tzv. Republike Srpske i tzv. Federacije BiH je clan GENOCIDNIOG IZDAJNICKOG KRUGA.

TIHIĆ PROTIV USPOMENE NA BOŠNJAČKU ŽRTVU

Izjava za javnost
književnika Isnama Taljića, Zilhada Ključanina i Fatmira Alispahića
u povodu najave Sulejmana Tihića da će progoniti uspomenu na bošnjačku žrtvu


U povijesti bošnjačke politike nije najavljena brutalnija izdaja nacionalnih interesa od one koju planira još uvijek aktuelni predsjednik SDA Sulejman Tihić proglašavajući progon i zaborav bošnjačke žrtve!

Riječ je o tjeranju žrtve da se navikne na rezultate zločina! Ovakav zločin nad bošnjačkom kolektivnom memorijom ne bi mogao zamisliti ni Radovan Karadžić, ali se našao dobrovoljac i osvetnik Sulejman Tihić da finalizira radove velikosrpskih koljača. Upravo zbog toga mediji po Srbiji pišu hvalospjeve i u naslovima ističu kako Tihić proglašava bošnjačko „prevazilaženje pozicije žrtve“, što suštinski znači bošnjačko pristajanje na izjednačavanje agresora i žrtve.
Potpuna je izdajnička obmana da je zaborav bošnjačke žrtve, kako kaže Tihić, uslov da se „izbjegnu sukobi i podjele, nove žrtve i stradanja u bližoj ili daljoj budućnosti", jer je upravo suprotno – Bošnjaci će imati onoliko mira i poštovanja koliko budu pamtili i isticali svoju poziciju žrtve.
Na kraju, Tihić je, stavivši svoju privatnost iznad SDA, sebe demaskirao mišljenjem da „prošlost, zločini, stradanja i samosažaljevanje ne treba da budu centralna tema naše politike“, čime je civilizacijski imperativ suosjećanja sa patnjama bošnjačke žrtve posprdno nazvao „samosažaljevanjem“ i proglasio neobavezujućim, i za Bošnjake i za druge. Kod Jevreja je holokaust centralna tema nacionalnog bića, a sa šest miliona žrtava ne suosjećaju samo Jevreji, već svi antifašisti. Da su se Jevreji ponašali po Tihićevoj recepturi „prevazilaženja pozicije žrtve“, danas ne bi bilo ni njih, ni uspomene na holokaust.
Nakon što se Sulejman Tihić bestidno promovirao u velikosrpskog poslušnika, i nakon što je u svoju patološku izdaju i prevaru uvukao Stranku demokratske akcije i većinu čestitog i patriotski orijentiranog članstva, bošnjačka inteligencija se mora probuditi i potruditi na sve načine da se umreži, ojača i narodu objasni kako Tihić i SDA nisu isto što i Alija i SDA, te da se bošnjačka politička budućnost mora grčevito tražiti izvan ovih izdajničkih okvira. Temeljni bošnjački nacionalni projekat je izgradnja Muzeja genocida nad Bošnjacima, i to će se dogoditi, u ime antifašističke budućnosti koja mora biti građena na pamćenju i na opomeni, a ne na zaboravu i poltronisanju Miloradu Dodiku i drugim sljedbenicima Radovana Karadžića.



--------------------------------------------------------------------------------

R E A K C I J E

BOSS Press konferencija

u povodu pohvala koje na svoj račun u vezi rada u protekloj kalendarskoj godini bestidno izriču Vlada FBiH i Vijeće ministara BiH

Pohvale koje na svoj račun u vezi rada u protekloj kalendarskoj godini bestidno izriču Vlada FBiH i Vijeće ministara BiH, dokazuju da za vlast u BiH i dalje važi maksima – budala se hvali onim čega se pametan stidi, smatra predsjednik BOSS-a Mirnes Ajanović. Tradicionalna politika plasiranja demagogije i izmišljanja uspjeha od strane bh. vlasti nije novost u politici, ali zabrinjava da penzioneri, demobilisani borci, radnici i masa nezaposlenih tradicionalno glasaju za takvu vlast, iako znaju da je aktuelna politika - "ne radi ništa i uzmi koliko hoćeš" - dovela u pitanje isplatu penzija, plata, boračkih naknada, dječijeg dodatka, pa i samo postojanje države. Najviše zabrinjava što građani koji su hrabro preživjeli strahote rata i prijetnje nestankom, sada plašljivo i pognute glave, bez ikakve reakcije, šute i trpe očite laži političara koji su profitirali - i na ratu i na povjerenju mazohistički nastrojenih birača kojima je predizborna kobasica ili kesica kahve draža od budućnosti vlastite djece, ističe predsjednik BOSS-a Mirnes Ajanović.

26.12.2008. Muamer Dedić, Press BOSS-a


--------------------------------------------------------------------------------



Zaboraviti - Nikada!
Senada Softić-Telalović

Zaista smo jadan narod kad nas ovakvi vode u propast i nameću nam amneziju, ali nisu oni krivi, krivi smo mi koji ih biramo!

Dok Dodik "gradi" manji entitet na osnovu počinjenog genocida, naši "takozvani" političari ili pak lideri, traže da mi budemo "fini", i samim tim da zaboravimo, halalimo i pružimo ruku s uvjerenjem (déjà vu (čit. dežavi) = već viđeno) da se genocid, ubijanje, silovanje i razaranje nikad više neće desiti!

Žalosno je da ne može biti žalosnije!

Zaboraviti - Nikada!

Halaliti, to je jedna tako plemenita riječ, ali mi nemamo pravo da "kolektivno" halalimo niti da to tražimo. Neka svaka majka koja je ostala bez svog sina, kćerke, muža ili roditelja odluči da li će halaliti, neka svako siroče odluči da li će halaliti što je ostalo samo na ovom svijetu, neka svako dijete koje je došlo na ovaj svijet kao rezultat silovanja odluči da li će halaliti osobi čija krv teče kroz njihove vene, neka svaka žrtva odluči da li će halaliti, ali niko nema pravo da traži da mi kolektivno halalimo, zaboravimo!

Pružiti ruku, pa zašto da ne, ali samo kad Bošnjaci u takozvanom "manjem entitetu" budu imali jednaka prava, budu poštovani i kad Dodikovci prihvate činjenicu da je "RS" rezultat počinjenog genocida, ubijanja, silovanja, protjerivanja i terora nad nesrpskim narodom BiH!

Kad bi zatvorili oči i zatražili da vam neko ponovo pročita citate iz ovog priloženog teksta, ali bez imena govornika, bilo bi sasvim normalno da pomislite šta to sada Dodik provaljuje! Ali, nije to Dodik, to je lider Bošnjaka (Bože sačuvaj!) Umjesto da zaštite žrtve, "naši" sad žele da ih do kraja unište, da im oduzmu pravo da znaju ili, da se sjećaju, zašto u duši nose toliki bol i tko, ili šta, im je nanijelo takav neopisiv doživotni bol za kojeg nema lijeka. Da "naši"!

Našim političarima bi bilo daleko bolje da se bace na posao, da pozivaju sve protjerane građane BiH da se "ponovo" bore za budućnost BiH putem demokratskog procesa, da vade CIPS kartice, da se registruju za glasanje, da svojim glasom zaustave izjednačavanje agresora i žrtve, da svojim glasom dokažu da iako su "bili" protjerani da ih dušman nije uništio; da se svojim glasom bore protiv sve i jedne fašističke organizacije/partije u BiH, da svojim glasom postave zdrave "sposobne" pojedince koji će preuzeti ovu našu "drhtavu" zemlju i vratiti joj snage i volje za bolje sutra za sve narode BiH a ne samo za političare i foteljaše!

"Lest we forget" - "Ako zaboravimo"

Jedina svijetlost u svemu ovome, jeste da imam književnike poput gosp. Talića, gosp. Ključanina i gosp. Alispahića koji se bore svojim "zlatnim perom" da istina nikada ne bude zaboravljena i koji svojim tekstovima i položajem bude svijest onih koji su možda na trenutak zalutali... Uvaženi književnici, Vama od srca hvala.

Senada Softić-Telalović
Predsjednica Vijeća BiH organizacija Australije



--------------------------------------------------------------------------------


Izjava za javnost

KBSA u povodu najave Sulejmana Tihića da će progoniti uspomenu na bošnjačku žrtvu

Odbranu evropskih vrijednosti Bošnjaci Bosne i Hercegovine su platili životima nevinih i genocidom koji je nad njima učinjen. Umjesto da dobiju efikasnu državu, Dejtonskim ugovorom su dobili podijeljenu, neefikasnu državu u kojoj je legaliziran zločin genocida, stvaranjem genocidne tvorevine Republike Srpske. U ime preživjelih žrtava najvećeg zločina protiv čovječnosti u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) traži:

1. Ukidanje ustavnog uređenje Bosne i Hercegovine, bazirano na etno-teritorijalnim principima, koje je direktan rezultat genocida. Ono se mora uskladiti sa uređenjem koje je postojalo prije započinjanja genocida, što uključuje i teritorijalno ustrojstvo Bosne i Hercegovine.

2. Vraćanje istinske multietničke države na svakom dijelu BiH teritorije, i statusa koji je imala do započinjanja projekta genocida koji je rezultirao stvaranjem etničko-čistih teritorijalnih cjelina. Svi praktični efekti genocida se moraju poništiti, a prvi korak na tom putu jeste efektivan i samoodrživ povratak svih preživjelih žrtava genocida u svoje prijeratne domove uz garantiranje ekonomskih, političkih, bezbjedonosnih i kulturnih prava povratnicima.

3. Obeštećenje potomcima žrtava genocida, preživjelim žrtvama genocida, kao i državi Bosni i Hercegovini, u materijalnom smislu kako bi se omogućilo ispunjavanje primarnih obaveza iz gornjih navoda.

4. Donošenje zakona u BiH o zabrani negiranja genocida, te osiguravanje najstrožije i najšire primjene tog zakona.

5. Zahtijevanje političkih predstavnika Bosne i Hercegovine da Srbija i Crna Gora prihvate punu pravnu, političku, materijalnu i moralnu odgovornost za genocid, te da se obavežu da će u potpunosti podržavati i pomagati poništavanje efekata genocida i sprječavati bilo kakve buduće pokušaje za ponavljanje genocida u Bosni i Hercegovini. Nijedna politička partija niti politički lider koji prihvata posljedice genocida i agresije nema niti će imati podršku KBSA niti američkih i kanadskih Bošnjaka.

6. Zaštitu bivših pripadnika Armije BiH, branitelja domovine i očuvanje tekovina borbe protv agresije na BiH. Svi montirani procesi podizanja optužnica i privođenja protiv boraca Armije BiH u bilo kojem dijelu BiH, Bošnjaci doživljavaju kao uvredu, kao ponovni pokušaj genocida nad Bošnjacima, te pokušaj izjednačavanja žrtava genocida i izvršitelja genocida. Mi ne smijemo zaboraviti šehide i invalide Armije BiH. Njima se mora dati puna pomoć i zaštita.

7. Od međunarodne zajednica, potpisnika Dejtonskog sporazuma i članica Vijeća za implementaciju mira tražimo da prestanu sa politikom koja “bliskoistočnu krizu” ili “palestinizaciju” uvodi u Bosnu i Hercegovinu.

Smatrajući da je stalna konstanta bošnjačkog kolektivnog narodnog uma pamćenje zločina genocida i agresije, već u ime istine i pravde, bez kojih nema kolektivnog bosanskohercegovačkog državnog i društvenog tkiva, KBSA poziva sve bošnjačke političke faktore da bošnjačku budućnost grade na pamćenju i na opomeni, a ne na zaboravu.

KBSA poziva bošnjačku inteligenciju i sve istinske prijatelje istine o zločinu agresije na Bosnu i Hercegovinu i zločina genocida nad Bošnjacima da se uključe u najavljene projekte KBSA: Kongres Bošnjaka svijeta, Muzej genocida, bošnjačka akademija nauka, bošnjački nacionalni program. U uslovima krize bošnjačke nacionalne orijentacije, KBSA insistira na unutarnacionalnoj bošnjačkoj komunikaciji sa ciljem stvaranja bošnjačke nacionalno svjesne elite koja će modelirati bošnjačko političko mišljenje u kome će se bošnjački nacionalni um modelirati na tragu pamćenja žrtve.

Bošnjaci će imati onoliko mira i poštovanja koliko budu pamtili i isticali svoju poziciju žrtve i koliko budu uspješno isplanirali nacionalni razvoj i jedinstvenu bošnjačku platformu u budućnosti.

Emir Ramić

Saturday, June 7, 2008

ŠTA JE OBAMA OBEĆAO IZRAELSKOJ LOBISTIČKOJ ORGANIZACIJI

Autor: Hamdija Ćustović
Objavljeno: 05. Jun 2008. 10:06:34
Demokratski kandidat za predsjednika SAD, Barack Obama, je u srijedu govorio pred izraelskom lobističkom organizacijom (AIPAC) da bi ih ubijedio da će i on, kao i prethodni predsjednici, dati punu podršku Izraelu i da neće pregovarati sa ”teroristima” te da će učini sve da se Iran nikad ne domogne nuklearnog oružja. Obama, koji na mnogo načina predstavlja promjenu, na žalost, prodaje svoju dušu đavolu kao i njegovi prethodnici i time upada u istu zamku, podržavanje jedne nepravedne države, koja je osnovana na etničkom čišćenju i mržnji prema muslimanima. Američko bezuslovno podržavanje Izraela se često navodi kao glavni razlog pojave ekstremizma na Bliskom istoku. Svi razumni ljudi, svjesni ove nepravde, ostaju zbunjeni kako to da Amerika, koja treba da bude simbol demokratije i ljudskih prava može da bude taoc jedne aparthejdske države poput Izraela. Dok svi ostali vide u Obami nadu da će skrenuti američku vanjsku politiku sa puta Busha i njegove administracije, za Palestince nažalost ostaje beznađe da će ikad biti pravde za njih do kijametskog dana. Dovoljno je da se sjetimo rata u Bosni i Hercegovini i osjećaja samoće i nepravde koji smo doživljeli tada, znajuću da nam svi silni muslimani svijeta nisu u stanju pomoći zbog licemjerstva i nepravde.

Snaga izraelskog lobija nije prijetnja samo za Palestince, već i za cijeli muslimanski svijet koji se destabilizirao zbog toga što palestinska patnja predstavlja sramotu za sve nas i tako, nažalost, dovodi do ekstremnih nasilnih odgovora na nepravdu. Ono još više budi nepovjerenje prema Židovima i njihovom stavu prema muslimanima, i nakon Holbrooke-ovih izjava u Washington Postu, postaje nam jasno da je snaga židovskog lobija uticala tragično i na Bosnu i Hercegovinu formiranjem Daytonskog sporazuma kako bi se neutraliziralo muslimane u Evropi. Dok se muslimani svađaju između sebe na nacionalnoj i etničkoj osnovi, Židovi su ujedinjeni i čine sve da nijedna muslimanska država ne bude previše jaka i uspješna na vojnoj, političkoj i ekonomskoj osnovi. Nisam nikad bio nešto za zavjere ali me zdrav razum navodi da dođem do ovih zaključaka.

Nažalost, nema puno toga što mi možemo uraditi po ovom pitanju jer smo kao Bošnjaci i muslimani previše slabi, i ostavljeni smo na milost Zapadu da radi sa nama šta hoće. U isto vrijeme, neki od nas se stide našeg religijsko-kulturnog porijekla i pokušavaju da budu Evropljani ili Amerikanci samo da saznaju da zapravo ni tamo nisu poželjni. Što neko reče: ”Ovdje nas nema, a tamo ne možemo.” Sve smo više kao Bošnjaci izolirani od islamskog svijeta u nadi da će nas Evropa i Zapad prihvatiti kao svoje, i ne vidimo patetiku i ironiju svega toga. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ”Nikada neće Sljedbenici Knjige (kršćani i židovi) biti zadovoljni vama sve dok ne budete slijedili njihovu vjeru." Čega mi treba da se stidimo? Jesmo li mi ti koji smo učinili genocid i protjerali druge sa njihovih ognjišta? Naša jedina krivica je što smo muslimani. Šta nam onda preostaje nego da u potpunosti prihvatimo ono što već jesmo, Bošnjaci, muslimani Balkana i Evrope, i da budemo u jedinstvu s našom braćom na Istoku. Jer snaga je zaista u jedinstvu ummeta, i vidimo da unatoč našem velikom broju (1.3 milijarda muslimana na svijetu), zbog naše podijeljenosti smo kao siročad čiju imovinu svi otimaju. Kao primjer dajem Bošnjake u Americi čiji broj je nekih 350.000 mnogo manji nego ukupni broj muslimana od nekih desetak miliona. Ipak vidimo da su Bošnjaci Amerike nažalost slabo povezani sa ostalim muslimanskim grupama zbog razlika na nacionaloj i etničkoj osnovi. U potpunosti podržavam organizaciju Bošnjačko-američko Savjetodavno vijeće za BiH (BAACBH) i pitam se zašto nema takav sličan lobi koji bi predstavljao deset miliona muslimana i čiji bi se glas jače čuo za vrijeme izbora. Isti je slučaj i sa ostalim muslimanskim narodima koji možda žele da dokažu kako su oni nekako najbolji i da služe kao neki primjer ostalim. Sve to podsjeća na muslimansku Španiju i podijeljenost tadašnjih vladara, a vidjeli smo do koje propasti dovode egoizam i sebičnost.


izvor: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=25501

Saturday, April 26, 2008

POMIJESANI TUGA I RADOST - TUGA BOSANACA I HERCEGOVACA, RADOST IZDAJNIKA I CETNIKA

1. POMIJESANI TUGA I RADOST - TUGA BOSANACA I HERCEGOVACA, RADOST IZDAJNIKA I CETNIKA

Jedna Bosanka je slijedecim rijecima opisala kako je bilo 11. Jula 2006.:

"Cijeli jucerasnji dan pratim TV i stalno placem. Muz mi govori da ne gledam da mi nesto ne bude. Tuga je velika i ne moze se iskazati."

S druge strane izdajnci nisu mogli sakriti ravnodusnost i osmijehe, jednako kao i cetnici u okolnim kafanama. Tihic je svojim ponasanjem podsjecao na njegovog rodjaka Aliju Izetbegovica koji je u Tuzli, odmah poslije genocida u Srebrenici, izasao pred tek pristigle Srebrenicanke i digao ruke u zrak, kao da ocekuje ovacije. Taj nesvejsni gest radosti sto je zavrseno unistenje enklava, koje su stajale na putu njegovog cilja, podjele Republike BiH, je otkrio totalnu bezosjecajnost Alije Izetbegovica.

Iz Tihiceve ravnodusnosti tokom dzenaze, jasno vidljive na donjim snimcima, se vidi da su u rodu.

2. NISMO ZABORAVILI NI SREBRENICU NI REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU

++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++

Saturday, April 19, 2008

RS JE NAGRADA ZA GENOCID U BIH

RS JE NAGRADA ZA GENOCID U BIH


- JASMILA ZBANIC -



20. Juli 2006

KOSTUNICA ISTI KAO MILOSEVIC

"Za genocid nad muslimanima Srbi su nagradjeni RS-om, ratni zlocinci su na slobodi, a ljude se ne tretira kao gradjane vec samo kao pripadnike naroda", rijeci su to sarajevske redateljice Jasmile Zbanic koju je proslavio njezin film "Grbavica".


Jasmila Zbanic SARAJEVO - "Za genocid nad muslimanima Srbi su nagradjeni Republikom Srpskom, ratni zlocinci su na slobodi, a ljude se ne tretira kao gradjane vec samo kao pripadnike naroda", rijeci su to sarajevske redateljice Jasmile Zbanic koju je proslavio njezin film "Grbavica".

U razgovoru za ceski dnevnik "Pravo" kojeg prenosi srbijanska agencija "Beta" Zbaniceva jos dodaje: "Zamislite da su Njemci poslije Drugog svetskog rata dobili mali teritorij po kojoj bi nacisti mogli slobodno setati, dok bi se zidovi tamo bojali uci. To je Republika Srpska".

Njezin film, koji tematizira silovanja muslimanskih zena nakon srpske okupacije sarajevskog naselja Grbavica, stigao je ovih dana u ceska kina, a Jasmila je njime zeljela pokazati kako nacionalizam na prostoru bivse Jugoslavije nikad nije porazen, prenio je Vecernji list.

Aktualnog premijera Srbije Vojislava Kostunicu nazvala je jednakim nacionalistom kao sto je bio Milosevic no, prema njezinim rijecima, Kostunica nema moc ni sredstva za slanje vojske i to je jedino sto ga razlikuje od Milosevica.

Redateljica "Grbavice" upozorila je i na slucaj srbijanske glumice Mirjane Karanovic koja je zbog prihvacanja uloge u filmu, u beogradskom tisku, nazivana "izdajicom svih Srba".

"Dvadeset i prvo je stoljece, a mi zivimo kao ovce, svako unutar svoga stada. Smijemo glasati samo u okviru svog naroda, ja, recimo, ne mogu da glasati za srpsku stranu, ni za hrvatskog kandidata. U televiziji morate imati predstavnike nacija, tako da srpski redatelj mora imati na primjer hrvatskog asistenta i muslimanskog producenta", rekla je Zbanic.

Zbanic zamjera poznatom redatelju Emiru Kusturici sto je u jeku rata dopustio da ga financira srpska televizija dodajuci kako se u filmu uvijek vidi odakle je novac dosao.

20.7.2006.
Pincom.info

HISTORIJA BOSANSKIH NARODA

HISTORIJA BOSANSKIH NARODA


- Historija Bosne i Hercegovine -



U cuvenom razgovoru sa Turskim beglerbegom, kada mu je Turski beglerbeg rekao: "Nema vise Bosne, a nece biti ni Bosnjaka, Huseine... Gines za drzavu koja nikad nije postojala niti ce." Husein Kapetan Gradascevic mu je odgovorio sljedecim rijecima: "Ima Bosne, beglerbeze i Bosnjaka u njoj! Bili su prije vas i ako Bog da, biti ce i poslije vas!"


Kratki dodatak: Zanimljivo je navesti i primjer historiografske manipulacije podacima. Primjer: Povelja Bana Ninoslava Dubrovcanima i Povelja Stjepana II Kotromanica Dubrovcanima iz 1333. Zvuce kao autenticne povelje? ALI NISU! Obadvije tkz. povelje su zapravo prepiske od strane srpskih pisara!


UVOD


Sve do dolaska Osmanlija, stanovnici Bosne bez obzira na vjersku pripadnost (hereticku, katolicku, pravoslavnu) nazivali su sebe Bosnjanima. Ovaj stari oblik imena naseg naroda, vremenom se, kao i jezik, mijenja u moderni oblik Bosnjaci, bas kao i oblici imena susjednih naroda - Srblji (Srbi), Horvati (Hrvati), Albanezi (Albanci) itd. Od sredine XIX. stoljeca, zbog slabljenja turske prevlasti i brzog osamostaljivanja Srbije i Crne Gore i jacanja autonomije Hrvatske (unutar Austro-Ugarske), Bosnjaci-pravoslavci, sve cesce se izjasnjavaju kao Srbi, a Bosnjaci-katolici kao Hrvati. Bosnjaci-muslimani ostaju pri svom imenu, koristeci naziv Bosnjak... (*Procitaj: Kako se postajalo Srbinom u Srbiji?)


BOSNJACI i BOSNJASTVO


Bosnjaci su autohtoni narod Bosne sa milenijskim kulturno - politickim kontinuitetom. Razne seobe, progoni, i ratovi utjecali su na geografsku rasprostranjenost Bosnjaka, kako na Balkanu, tako i po svijetu. Najveca koncentracija Bosnjaka (oko 2 miliona) je u Bosni i Hercegovini i Sandzaku (Srbija i Crna Gora), a veliki broj Bosnjaka (oko 300,000) moze se naci i na americkom kontinentu (SAD i Kanada), zapadno-europskim zemljama, te u Turskoj (oko 5 miliona potomaka Bosnjaka, koji su se iselili za vrijeme Austro-Ugarske okupacije).

U srednjovjekovnoj Bosni, Bosnjaci su bili pripadnici heretickog vjerovanja i nisu priznavali ni katolicku ni pravoslavnu crkvu. Sta vise, od ovih crkava im je konstantno prijetila opasnost progona; sam rimski papa je tijekom srednjovjekovne Bosne poslao nekoliko krizarskih ratova na nasu zemlju sa ciljem unistenja bosnjacke hereze (pr. 1235-38, 1358 i dr.). Prisilne konverzije heretickih Bosnjaka na katolicanstvo, odnosno pravoslavlje, su postepeno uzimale svoga maha. Slomom Bosne od strane Turaka 1467 godine i kroz period Otomanske Bosne, Bosnjaci postepeno primaju Islam. Nacionalni identitet Bosanskih Srba, odnosno Bosanskih Hrvata se formira veoma kasno, tek polovinom 19 stoljeca, kada se Bosnjaci pravoslavne, odnosno, katolicke vjeroispovijesti, a pod znatnim lobiranjem srbijanskih i hrvatskih politickih misionara, odrodjuju od bosnjackog nacionalnog korpusa i na temelju zajednicke vjeroispovijesti pocinju nacionalno identifikovati sa susjednim pravoslavnim srbima, odnosno katolickim hrvatima. Tijekom austro-ugarskog perioda, Kallayev pokusaj ocvrscivanja jedinstvene bosnjacke nacije bio je osudjen na propast, iz razloga sto je proces identifikacije pravoslavaca sa srbima, i katolika sa hrvatima, bio daleko odmakao, pa tako i nije mogao uspjeti, jer su integracioni impulsi dolazili od okupatora - Austro-Ugarske, a ne iznutra. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik, 1907 godine.

Prof. Dr. Muhamed Filipovic pojasnjava da su svi ljudi na prostoru Bosne u etnickom smislu bili Bosnjaci "i to tokom cijele nase povijesti, a posebno u vrijeme drzavne samostalnosti (srednjovjekovne) Bosne. Zatim smo bili isto u vrijeme Osmanskog carstva, bili smo naime Bosnjaci, sve dok propaganda iz Srbije i Hrvatske, koja pocinje od sredine 19 stoljeca, nije pocela unositi srpsku i hrvatsku nacionalnu svijest u nase pravoslavce i katolike." Istaknuti bosnjacki intelektualac, Adil Zulfikarpasic napominje da su prije procesa kroatizacije i posrbljavanja naseg naroda i "katolicki i pravoslavni pisci u Bosni, narocito franjevci u 16., 17. i 18. vijeku pisali o bosanskom jeziku, a sebe nazivali Bosnjacima." Prof. Dr. Mustafa Memic se slaze, i istice: "Od sredine XIX stoljeca od kada su se javljali nacionalni pokreti Srba i Hrvata, vodila se permanentna borba medju ovim nacionalnim pokretima da prisvoje sto vece dijelove bosanskih teritorija i da se bosanski jezik ukine. Od tada pocinje proces bosanskih pravoslavaca i bosanskih katolika da se oni tretiraju nacionalno kao Srbi i Hrvati, iako su do tada svi bili Bosnjaci... Taj proces se putem nacionalistickih propagandi dalje razvijao da on danas predstavlja osnovnu smetnju razvoja ovih prostora kao jedinstvene, geografske i ekonomske cjeline."

Primjera radi, Teofil (Bogoljub) Petranovic je bio utemeljitelj srpskih propagandnih aktivnosti u Bosni. Kao placenik srbijanske Vlade, Petranovic je 60-tih godina 19 stoljeca oko sebe okupio citavu mrezu istomisljenika, koji su radili na sirenju srpskog nacionalnog identiteta medju bosnjackim pravoslavcima, ali i medju dijelom Bosanskih Vlaha, koji su bili pogodni za utapljanje u srpski nacionalni okvir. Fra Grga Martic, koji je zivio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranovic, u svojim Zapamcenjima navodi da je Teofil Petranovic bio glavni organizator srpske propagande u Bosni. U predgovoru Petranovicevoj knjizi - Srpske Narodne Pjesme iz Bosne i Hercegovine - Novak Kilibarda pise da je Petranovic "cijenio ukazano povjerenje [vlade Srbije], pa je za vrijeme svoga boravka u Sarajevu od 1862 do 1869 godine neprekidno sirio srpsku propagandu..." Nadalje, Kilibarda navodi da je Petranovic "kao povjerenik srpske vlade u Bosni dobijao vise novcane potpore nego ijedan drugi povjerenik."

Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je placenik hrvatske vlade - Stjepan Radic. Redarstvo ga je zatvorilo i osudilo na izgon iz Bosne zbog hrvatskih propagandnih aktivnosti, a potom ga otpratilo parobrodom do Rijeke. Kako opisuje u svom zivotopisu, Stjepan Radic je u Petrogradu, u drustvu javnih pregalaca postigao da predaje o tkz. "pravu Hrvatske i Hrvata na Bosnu i Hercegovinu s gledista zemljopisnoga, kulturnoga i narodno-gospodarskog, a najvise sa gledista cisto narodnoga, radi toga jer se Bosanski Muslimani, koji su svi Slaveni i najstariji narod u Bosni, sve vise priznaju hrvatima u narodnom i politickom smislu." Bitno je napomenuti da su i brojni katolicki misionari jos od srednjeg vijeka radili na sirenju katolicizma u Bosni, a bili su poslati upravo od rimskog pape da suzbiju hereticko vjerovanje Bosnjaka. Medjutim, ovi misionari nikada nisu sirili hrvatstvo, stoga ni bosnjacki katolici nisu imali razloga da se tako osjecaju niti su se tako osjecali. Sve do dolaska brace Radica u Bosnu, nijedan bosnjacki katolik se nije izjasnjavao kao Bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti brace Radica bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bosnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti medju Bosnjake katolicke, ali i Bosnjake islamske vjeroispovijesti.

Citav ovaj fenomen, u svojoj cuvenoj pjesmi "Pjesma Bosnjaku," koju je objavio list Bosnjak 2. VII. 1891. godine, opisao je i Safvet-beg Basagic rijecima:

Znas Bosnjace, nije davno bilo, / Sveg' mi sv'jeta nema petnaest ljeta, / Kad u nasoj Bosni ponositoj, / I junackoj zemlji Hercegovoj, / Od Trebinja do Brodskijeh vrate, / Nije bilo Srba ni Hrvata. / A danas se kroz svoje hire, / Oba stranca ko u svome sire. [...] Oba su nas gosta saletila, Da nam otmu najsvetije blago, Nase ime ponosno i drago.

Bosnjacki katolik Fra. Ivan Frano Jukic (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bosnjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao:

"Mi Bosnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo zivi nas samo kao ocenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i zale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovicne nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred nasa serca ocistimo od predsudah, fatajmo za knjige i casopise, vidimo sto su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da nas narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."

Milovan Djilas svjedoci o bosnjacima iz Sandzackog kraja, za vrijeme bivse Jugoslavije:

Taj naziv... je tradicionalan vec od srednjeg vijeka: muslimani koje sam ja poznavo u Bijelom Polju i druzio se sa njima uvijek su govorili da su Bosnjaci. U mojoj porodici je bio sluga musliman, Besir Zulevic iz okoline Rozaja. Bio je nepismen – ja sam ga naucio pismenosti – sto nije bilo tesko, jer je bio veoma bistar...uvijek je govorio da je Bosnjak. A i Vuk Karadzic je upotrebljavao taj termin – Bosnjaci. (Milovan Djilas i Nadezda Gaco: Bosnjak Adil Zulfikarpasic; isto vidi: Polje, br. 36)

Prof. Dr. Darko Tanaskovic, najpriznatiji jugoslovenski orijentalist, o bosnjastvu kao nazivu kojim se oznacava etnopoliticka koncepcija, kaze da je "sustina u stavu da u staroj istorijskoj zemlji Bosni, starijoj i od Srbije i od Hrvatske, kao njeno autohtono stanovnistvo, s neprekinutim etnickim, kulturnim, psihickim, pa i drzavotvornim kontinuitetom od ranog srednjeg vijeka do danas, zive Bosnjaci i da je to jedino njima odgovarajuce narodno i nacionalno ime." (Polje, br. 36).

U potrazi za receptom posrbljavanja Bosnjaka, osvrnimo se na Nacertanije (1844), Ilije Garasanina. U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva bosnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji::: "Ako Bosnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjazevstva..." Nadalje, govori o procesu preobrazavanja srpstva u Bosni, koje pocinje polovinom 19 stoljeca podudarajuci se sa periodom u kojem su pisane Nacertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: "...ako bi se pre ovog opsteg sojedinjenja Srbstva sto osobito u Bosni preobrazavati pocelo....K ovome treba dakle uciniti da se Bosnjaci i ostali Slaveni obrate..." Nadalje, predlaze da se: "nekoliko mladih Bosnjaka u srpsku sluzbu drzavnu prima da bi se ovi...obucavali i za takove cinovnike pripravljali koji bi ono sto su u Srbiji naucili posle u svom otecestvu u djelo privesti mogli." Da bi plan Velike Srbije tekao bez vecih problema, Garasanin smatra da bi se trebala pisati i opsta historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri presavsi Bosnjaka" i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to iskljucivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bosnjaka" i od strane "coveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajuceg." Meta njegovog programa bili su i katolicki Bosnjaci: "Na istocnog veroispovedanija Bosnjake veci upliv imati nece biti za Srbiju tezak zadatak. Vise predostroznosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolicki Bosnjaci zadobijedu. Na celu ovih stoje franjevacki fratri."

Bosna nikada nije bila ni hrvatska, ni srpska - ona je od pamtivjeka, pa sve do polovine 19 stoljeca, bila zemlja Bosnjaka razlicitih vjera, zemlja Bosanaca. Jedan od najcjenjenijih historicara u svijetu, po pitanju historije svih juznoslavenskih zemalja, Dr. Nada Klaic u svome djelu "SREDNJOVJEKOVNA BOSNA - POLITICKI POLOZAJ BOSANSKIH VLADARA DO TVRTKOVE KRUNIDBE" (Zagreb, 1989.), naucno je ustvrdila da Bosna nikada nije bila ni hrvatska ni srpska. Zemlja Bosna je po Dr. Nadi Klaic potpuno posebna i po narodu i po kulturi i po svojemu postanku. Dr. Nada Klaic dolazi do sljedecih konstatacija:

....No, ove nevjeste projekcije o srpstvu Bosne vrijede isto koliko Sisicevo dokazivanje o hrvatsvu Bosne. Medjutim nekriticki izvjestaj Konstantina Porfirogeneta o Sklavinijama moze posluziti kao podloga za zakljucke samo onom historicaru kome nije odvec stalo do historijske istine. On je uglavnom iste vrijednosti kao i Dukljaninove vijesti o vladanju hrvatskih ili srpskih vladara nad Bosnom. To su tek povremeni izleti susjednih vladara koji nisu niti su mogli izmijeniti stoljetni polozaj bosanskih zemalja, jer su one bez Hrvata i Srba odavno isle svojim, od njih posve odijeljenim putem. Carevi podaci za taj posao ne mogu biti mjerodavni, a jos manje vjesta konstrukcija barskog nadbiskupa koji pise sredinom 12. stoljeca.

....Posve razumljivo da C'irkovicu za njegovu teoriju o srpstvu Bosne ne mogu posluziti niti Konstantinovi podaci o naseljenju Srba, jer ih car, a znamo i zasto, stavlja u Srbiju, Paganiju, Zahumlje i Travuniju te Konavle po kriteriju 10-og stoljeca kad su sve te zemlje priznavale bizantsku vlast. Prema tome, ako se sam car nije hvalio da je Bosna od naseljenja srpska, a sigurno bi to vrlo rado ucinio,onda kritickom historicaru ne preostaje drugo nego i na osnovi careva teksta tvrditi da je Bosna od pocetka bila BOSANSKA.

Bosna i Hercegovina maternja drzava autohtonog bosnjackog naroda (ma gdje on zivio), dok je bosanski jezik maternji jezik svih Bosnjaka, bilo da oni zive u Bosni ili izvan nje. Srbija, Crna Gora i Hrvatska su maternje drzave srpskog, crnogorskog i hrvatskog naroda. Sve propagandne djelatnosti usmjerene protiv bosnjackog naroda od strane srpskih i hrvatskih propagandnih historiografa unaprijed su bile i ostale osudjene na propast.

Jedna od najmizernijih aktivnosti kojima se ovi propagandisti bave jeste pripajanje bosnjackih velikana srpskom, odnosno hrvatskom nacionalnom korpusu, kao i koristenje historije u nacionalno-romanticarske, politicko-ideoloske, svrhe uperene protiv nase zemlje i naseg naroda.

Upravo, takvi potezi su me i ponukali da napravim ovu stranicu. Posto su planovi ostvarivanja etnicki ciste Velike Srbije odnosno Velike Hrvatske jos od pocetka bili osudjeni na propast, sovinisticki nastrojenim intelektualcima i nije preostalo nista drugo nego da prisvajaju bosnjacko nacionalno blago i nijecu historijsko pravo bosnjackog naroda na svoju zemlju, ime, jezik, knjizevnost, tradiciju, i dr. Ukratko receno, svako kreiranje lazne historije i nacionalni romantizam - u cilju asimilacije bosnjackog naroda i pripajanja bosnjackih velikana srpskom ili hrvatskom nacionalnom korpusu - je krajnje receno suludo i nista drugo nego propagandni terorizam nevidjeno podmuklih razmjera. Projekat Poznati Bosnjaci je direktan odgovor na bilo koju vrstu historiografske propagande uperene protiv bosnjackog naroda, odnosno bosnjackog nacionalnog blaga i kulturno historijsko-znanstvenih dostignuca bosnjackog naroda Bosne i Hercegovine i sire.


Kratki dodatak: Zanimljivo je navesti i primjer historiografske manipulacije podacima. Primjer: Povelja Bana Ninoslava Dubrovcanima i Povelja Stjepana II Kotromanica Dubrovcanima iz 1333. Zvuce kao autenticne povelje? ALI NISU! Obadvije tkz. povelje su zapravo prepiske od strane srpskih pisara!


Tekst projekta "Poznati Bosnjaci"

(izvor: http://www.camo.ch/historija_bosanskih_naroda.htm)