DA LI JE GENOCID SUDBINA NAŠA?

izvor: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=35390

Ponedjeljak,
14. septembar 2009. godine ili
25. ramazan 1430. Hidžretske godine.

SMJENA
Od prijatelja iz Novog Pazara, još dok mediji nisu stigli plasirati vijest, saznajem da je smjenjen gradonačelnik Novog Pazara Mirsad Đerlek. Još jedan u nizu onih koje je ministar upotrebio i bacio. U izjavi za medije Ljajić je rekao da nije mogao više da trpi gluposti Đerleka, iako je još jučer sve građane Novog Pazara ubjeđivao da je upravo Mirsad Đerlek prava ličnost za predsjednika opštine, a danas saopštava da je glupan koji priča gluposti.
Međutim, imajući u vidu sve ono što smo kao narod spremni zaboraviti ovo je beznačajna stvar. Što bi rekao jedan moj prijatelj „gutali smo i veće žabe“.
Pokušavam se sažaliti na sudbini Đerleka, ali mi ne uspjeva, valjda jer je i on učestvovao na sastanku prilikom potpisivanja Deklaracije o ugroženosti prava Bošnjaka u Sandžaku i po nalogu Ljajića odbio je potpisati. Nadam se da će iz svega ovoga moći izvući pouku i da će se pridružiti pokretu otpora protiv eksponenata beogradskog režima Ugljanina i Ljajića .

Utorak,
15. septembar 2009. godine ili
26. ramazan 1430. Hidžretske godine (noć lejletu kadra).

ZABORAV
Ramazan je nekako kao stvoren za svođenje računa i duboko razmišljanje. Što bi naši stari rekli dumanje. Pripadam narodu koji bi zaista trebao dumati nad svojom sudbinom.
Da li je genocid sudbina Bošnjaka pitali su se mnogi, neki kao profesor Fuad Saltaga napisali su i knjige na tu temu. Međutim, ni dan danas nismo dobili odgovor na to pitanje, valjda jer sudbinu zna samo onaj koji nas je stvorio ovako zaboravne.
Ipak, ne mogu se ovih dana oteti utisku da pripadam narodu nad kojim je izvršen genocid, pa opet, i opet i tako 10 puta.
Nekim čudom ja sam ona jedanaesta generacija, koja čini mi s nije ništa bolja od ovih predhodnih deset. Ne mogu nikako da zaboravim da moj narod zaboravlja sve ono što mu se dešavalo juče. Ne mogu a da ne zahvaljujem u namazima Bogu što nisam jedan od tih.


Srijeda,
16. septembar 2009. godine ili
27. ramazan 1430. Hidžretske godine.

OBUKA ZA GENOCID
Pročitao sam mnogo knjiga u kojima je napisano sve ono što nam se dešavalo tokom poslijednjih 100 godina. Čitao sam mnoga svjedočenja bošnjačkih žrtava koji su miloću Gospodara preživjeli golgotu četničke kame. Ipak, od svih njih na mene je najveći dojam ostavila knjiga Bisić Mustafe i Kreho Senada „Obuka za genocid“ pisana još dok je na Bosnu trajala agresija. U podnaslovu ove knjige piše i povod njenog nastanka a to je suđenje Borislavu Heraku, rođenom Sarajliji koji je prošao obuku za genocid nad mojim narodom. On, Herak, u iskazu Okružnom vojnom sudu u Sarajevu rekao je između ostalog i ovo:
„Za vrijeme mog boravka u redovima srpske vojske obučavao sam se, i od strane Pustivuk Krste – na svinjama, pa nam je tom prilikom Risto rekao da se u pogledu klanja obučimo najprije na svinjama i da ćemo kasnije na takav način klati ljude, to jest muslimane, pa sam u toku obuke zaklao dvije svinje, i rečeno mi je da oborimo na leđa, zatim uhvatimo za uši i nakon toga prerežemo vrat i na takav način postupim i uradim kada uhvatim muslimana.„ (fragment br.1)
„...Poslije proteka od 20 minuta, nakon naredbe da izvršim klanje tih ljudi, ja sam na livadi, odmah pored rova, zaklao nožem prvogod njih, koji se zvao Osman a inače ne znam kako se prezivao. Tom prilikom su Ždrale Dragan i Danilo meni pomagali na taj način što su Osmana oborili, odnosno sapleli na zemlju, oborivši ga na leđa, i tom prilikom su ga oni držali za ruke, priljubivši ih za zemlju, a noge je držao priljubljene za zemlju Rade Vrlješ, i poslije toga sam izvadio nož koji se nalazio za opasačem – a inače sam isti dobio po dolasku na položaj Dragače i nožje bio marke „Fanipa“. Ja sam tom prilikom lijevom rukom izvadio nož iza pojasa i sageo sam se tako da sam desnom rukom Osmana uhvatio za glavu, odnosno kosu, stavivši mu glavu na zemlju i lijevom rukom prerezao vrat istoga, jer sam inače ja „ljevak“. Tom prilikom ja sam žrtvu zaklao do kraja, tako da je odmah nastupila trenutna smrt a nisam odvojio skroz glavu od tijela. Poslije toga na red je došao Zijad, tako da sam ja sve to isto ponovio. A poslije Zijada sam na isti način zaklao Ahmeda.“ ( fragment br.2)
„Po dolasku u Kremeš i u Kremešku četu, ja sam zajedno, mislim da je to bilo negdje desetak dana po mom dolasku, ja sam zajedno sa Damjenović Sretkom, Damjanović Mićom i Draganom išao u restoran „Kod Sonje“ u namjeri da silujemo djevojke koje su dole bile prisutne a isto nam je kazao komandir Boro, kao i to da idemo zbog jačanja morala srpske vojske, gdje silujem djevojke po imenu Amela, Fatima, Mejra, Ina, Enisa, Sumbula, Senada, Zehra, Alma, Miša, Sabina, koje djevojke sam ubio nakon silovanja, nakon što sam iste odveo na brdo Žuč, gdje sam ih ubio pucanjem iz vatrenog oružja.“ (dio fragmenta br. 10)
Svjedočenje Heraka je u to vrijeme izazvalo veliku pozornost štampe u Sarajevu zbog njegovog otvorenog priznanja zločina. Čak su i Bh dani objavili intervju sa njim. Na pitanje novinara bh dana „ vjerovatno si se družio sa muslimanima kao rođeni Sarajlija?“, Herak je odgovorio: „ Imao sam puno jarana i komšija muslimana. Uglavnom su svi bili dobri i što se tiče Bajrama, Božića i tako tih praznika, stalno smo posjećivali jedni druge i niko nije na to gledao. Imao sam i postanara muslimana, Izeta sa Vratnika...

Četvrtak,
17. septembar 2009. godine ili
28. ramazan 1430. Hidžretske godine.

TOLSTOJ
Redovno čitam štampu, preferiram ovu bosansku koja je na patriotskom kursu. Listajući avazov magazin GLOBAL naiđoh na zanimljivu, mada već poznatu priču o Tolstojevim simpatijama prema islamu. Taj svojevrsni genije pored fantastičnih šire poznatih romana napisa i „Hadži Murata“, priču o čečenskom junaku. Pored njega, Lav Nikolajevič, poslije čitanja djela Abdullaha es – Suhreverdija „Hadisi Muhammeda a.s.“, izabra u posebnu knjigu na ruskom jeziku one hadise koje su se njemu najviše dojmili i to objavi 1908. godine.
Jedan od njegovih bliskih prijatelja slovački lijekar Matkovitski bio je uposlen na njegovom imanju 6 godina. Na osnovu razgovora koje je vodio sa Tolstojem u periodu od 1904. – 1910. godine on je napisao veliko djelo „Pored Tolstoja“, ona je 1979. objavljena pod naslovom „Bilješke iz Jasne Poljane“. Posebno zanimljiv razgovor između Tolstoja i njegove supruge nalazi se na 365. strani ovog dijela:
Trinaestog marta 1909. godine Lav N. Tolstoj u jednom razgovoru reče: „Dobio sam jedno pismo od jedne majke. Piše da je otac njene djece musliman, a ona hrišćanka. Ima dvojicu sinova: jedan je student, drugi oficir. Obojica žele preći na islam. Na ove Tolstojeve riječi Sofija Andrejevna reče: „Možda njeni sinovi hoće postati muslimani zato što tako mogu imati više žena.“
Tolstoj će na to: “Kao da je kod nas malo onih koji imaju više žena! Dok sam razmišljao o ovom pismu , mnogo šta mi je postalo jasnije. Muhammed se nikada nije slagao sa krišćanskim shvatanjima. On nije čovjeka smatrao Bogom, niti se sam poistovjećivao sa Njim. Za muslimane nema drugog Boga osim Allaha, a Muhammed je Njegov poslanik. U tome nema ničega zagonetnog niti sumnjivog.“
Sofija Andrejevna sada ( vidno uzbuđena) upita: „A šta je bolje? Krišćanstvo ili islam?“
Tolstoj: „Za mene je to jasno, islam je bolji, uzvišeniji.“
Nakon kraće šutnje Lav Nikolajevič ponovi: „U međusobnom poređenju, islam je uzvišeniji. Meni je islam puno pomogao.“
U sovjetskim medijima je osamdesetih godina Valerija Prohorova, žena koja je prevela Kur/an na ruski jezik, progovorila o „Tolstoju i islamu“.
Između ostalog, izjavila je da je Tolstoj pred kraj života prihvatio islam te da je ostavio oporuku da bude ukopan kao musliman. Sovjetska vlada dugo je nastojala sakriti ovu činjenicu. Prohorova je, nakon što je objelodanila ovu informaciju, uspjela i da je objavi. Tolstoj je, prema njenim riječima, naposle i ukopan po islamskim vjerskim običajima. Činjenica da na njegovom grobu ne stoji krst kao simbol krišćanstva svjedoči u prilog tome.“

Petak,
18. septembar 2009. godine ili
29. ramazan 1430. Hidžretske godine.

JAVNI PLANOVI
Barem jednom je svaki Bošnjak čuo za planove naših komšija o uništenju muslimanske komponente sa balkanskih prostora. Barem jednog u familiji svaki Bošnjak ima koji je poginuo ili se iselio zbog sprovođenja u praksu tih planova. Pomislih, eh kamo sreće da je samo po jedan u svakog Bošnjaka.
Te planove stvaraše najumnije srpske glave okupljene oko raznih institucija. Samo jedna od njih je Srpska akademija nauka i umjetnosti. Ti stvaraoci i planeri našeg nestanka su najpriznatiji i najuvaženiji ljudi tog naroda. Upravo listam jednu od knjiga u kojoj se analiziraju srpski nacionalni planovi. Napisao ju je stranac Philip J. Cohen.
Čitam odlomke u kojima se kaže:
„ U toku cijeloga II svijetskog rata četnici su funkcionirali kao istrument politike genocida, što je upadljivo prihvaćeno od strane intelektualnoga i politiočkog vođstva u Srbiji ... četnička ideologija je razrađena u memorandumu „Homogena Srbija od Stevana Moljevića“...
Jedna četnička direktiva od 20. decembra 1941. godine navodi njihov cilj za stvaranjem „etnički čiste Velike Srbije“, koja se sastoji od Srbije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Vojvodine, „očišćenih... od svih nacionalnih manjina i nenarodnih elemenata“. Ova direktiva nadalje navodi potrebu za čišćenjem muslimanske populacije iz Sandžaka i muslimanske i hrvatske populacije iz Bosne i Hercegovine.“
Između 86.000 i 103.000 Bošnjaka je poginulo tokom II svjetskog rata. Naveći dio njih je nestao pod četničkom kamom.
Potom se pitam, koliko je moj narod svjestan da je ovo što mu se desilo plan nastao još mnogo prije nego je Herak pošao na obuku za genocid. Pitam se koliko uopšte moj narod zna da sve što mu se radi je dio plana. Na kraju se zamislih nad dilemom da li postoji i jedan spomenik muslimanskim žrtvama nastalim zločinima tokom II svjetskog rata od strane četnika Draže Mihajlovića. Nisam čuo za takav spomenik. A jeste li vi čuli ?

Subota,
19. septembar 2009. godine ili
30. ramazan 1430. Hidžretske godine

BAJRAM
Sutra je Bajram ... kao i obično otićiću na bajram namaz u najbližu džamiju, jedinu u mom naselju. Nekad je bilo sve jedno u kojoj džamiji klanjaš, međutim, danas ne. Danas to pokazuje kome pripadaš. Zvuči nevjerovatno, ali beogradski režim ima i svoje džamije u Sandžaku. U njihovim mihrabima svoje ljude, a na mimberima svoje priče...
Nije mnogo bolje stanje ni u ovim drugim. Bolji je samo osjećaj koji govori da nisi izdajnik. U jednoj od njih sam slušao prošlu bajramsku hudbu. Uvijek se poslije hodžanskih vazova upitam u kom svijetu oni žive, mislim na hodže. Da li gledaju vijesti, čitaju novine, da li ti ljudi uopšte imaju osjećaj za aktuelnim momentom. Poslije tog razmišljanja skoro uvijek korim samog sebe, jer možda van mog domašaja postoje drugačiji imami, samim tim drugačiji Bošnjaci, jer kakav imam (vođa) takav i narod...

(nastaviće se)

izvor: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=35390

10 GENOCIDA NAD BOSNJACIMA

PRVI GENOCID nad Bosnjacima je od 1683. do 1699. godine. To je prvi genocid i prva prava, velika i kolektivna tragedija muslimana koja se događa tokom i poslije velikog ili bečkog rata između Turskog carstva i Austrije.

DRUGI GENOCID nad Bosnjacima događa se na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće, tačnije 1711. godine uoči Badnje večeri. Te noći je izvršena takozvana "istraga poturica", kada je približno 1000 muslimana, koliko ih je, prema mjerodavnim dokazima, tada živjelo na području "Stare Crne Gore" koja se sastojala od svega četri nahije sa sjedištem u Cetinju, bilo pobijeno ili izbjeglo u Nikšić i selo Tudemile kod Bara.

TREĆI GENOCID nad Bosnjacima, koji će poznati srpski historičar i diplomata Stojan Novaković označiti kao "generalno trebljenje Turaka - muslimana iz naroda" događa se na tlu Srbije između 1804. i 1820.

ČETVRTI GENOCID nad Bosnjacima Hati-š-Šerifa iz 1830. i njegova aneksa iz 1833. godine, kojima je Srbija stekla status vazalne autonomne kneževine unutar Osmanskog carstva.

PETI GENOCID Poslije ustanka u Hercegovini, potaknutih i vođenih uz pomoć Srbije i Crne Gore, dolazi do Berlinskog kongresa (1878. godine) na osnovu čijih odluka, dotadašnje autonomne kneževine Srbija i Crna Gora stiču potpunu državnu neovisnost, ali i uveliko proširuju svoje.

ŠESTI GENOCID nad Bosnjacima poljedica je austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine.

SEDMI GENOCID nad Bosnjacima Sandžaka i Crne Gore, kao i pokušaj nasilnog pokrštavanja muslimana u Plavu i Gusinju;

OSMI GENOCID nad muslimanima traje od osnutka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine do propasti Kraljevine Jugoslavije 1941. godine.
Naglašavamo da je 1919. godine također ubijeno 450 najuglednijih građana plavsko-gusinjsnog kraja.

DEVETI GENOCID nad muslimanima traje od 1941. do 1945. godine. Prema dosadašnjim istraživanjima Kocovića, Zerjavića, Dedijera i Miletića, sve nemuslimana, Drugi svjetski rat je odnio 103.000 muslimanskih života.

DESETI GENOCID, najbrutalniji, najzvjerskiji i najveći genocid nad muslimanima u Bosni i Hercegovini traje od aprila 1992. godine do zavrsetka rata…

“NE DIJELITE ONO ŠTO SE DIJELITI NE MOŽE”

izvor: http://orbus.be/aktua/aktua2472.htm

Zajednica građana Bosne i Hercegovine
Vancouver, Canada

SAOPŠTENJE ZA JAVNOST

“NE DIJELITE ONO ŠTO SE DIJELITI NE MOŽE”
8. januar 2009

“Bosna i Hercegovina ima svoj historijski identitet, jedna je od konstantnih zemalja u Evropi, sa gotovo neprekidnom historijom kao izrazita geopolitička cjelina od srednjeg stoljeća do danas.
U razdoblju od 1180 do 1463 bila je nezavisna kraljevina, od 1580 do 1878 bila je ejalet (velika teritorijalna jedinica u Otomanskoj imperiji), od 1878 do 1918 “krunska zemlja” u Austro-Ugarskoj,od 1918 do 1941 posebna jedinica u sklopu Kraljevine Jugoslavije, od 1945 do 1992 Socijalistička Republika u SFRJ.

Svi Bosanci; Bošnjaci-Muslimani, Srbi i Hrvati su nasljednici posebne historijske baštine koja se ne može olako odbaciti. Bosanski Srbi i Bosanski Hrvati moraju priznati činjenicu da njihova kultura i historija imaju posebnu , bosansku dimenziju. Razlozi za to nisu samo historijski nego moralni i praktični.

Tri zajednice u BiH ne mogu se podijeliti na tri etičke cjeline bez golemih praktičnih poteškoća i moralnih nepravdi. Ni jedan pokušaj otkidanja manjih dijelova teritorija od BiH nije i nikad neće donijeti pravdu ljudima koji tamo žive, a ni trajnu stabilnost u toj regiji. Takvo dijeljenje je pokušano i sada, i cijeli svijet je vidio koliko je užasne patnje ono izazvalo. Bosna je još tu i njeni narodi neće odustati od svog ideala obnove demokratske države BiH u njenim granicama. Ja vjerujem da je to ideal za koji se vrijedi boriti radi svih ljudi u Bosni i Hercegovini”
Noel Malcolm,1995 godina

---

Poštovana Gospodo,

Naše saopštenje započinjemo riječima čovjeka koji je u uvodu svoje knjige “Historija Bosne” na najbolji način opisao; prošlost, sadašnjost i budućnost naše jedine domovine Bosne i Hercegovine. Od samog progona iz BiH i dolaska u Kanadu, ukazivali smo institucijama ove države na tragediju koja se nadvila nad BiH. Govorili su nam da smo subjektivni jer dolazimo direktno iz logora, spaljenih domova i bombardovanih gradova. Sa užasom na licima i tugom u srcima.

Uspijevali smo izazvati suosjećanje kod običnih ljudi, ali i oprez kod političkih moćnika. Svijet voli i cijeni one koji se sami izbore za svoju slobodu. Jer vjeruje da patriotizam nema alternativu. Presuda međunarodnog suda u Hagu nije donijela satisfakciju preživjelim. Ali jeste poruku da se mora istrajati u procesu obnove sjećanja. Zaborav je nagrada zločincu i ubijanje žrtve još jedan put. Dejton je donio mir ali nije postojanost onog bosanskog ideala kojeg je pomenuo i Noel Malcolm. Nema budućnosti zemlje sa podjelom na etičke cjeline. Svih ovih godina svjedoci smo i pokušaja političkog legalizovanja posljedica agresije i genocida čelnika RS i tzv. HB.

Zabrinjavajuće je zasićenje međunarodne zajednice Bosnom, kao i nejedinstvo lidera bošnjačkog naroda. A nad domovinom opasno lebde duhovi Miloševića i Karadžića, smijući nam se iz kravate Milorada Dodika. Smatramo da je dogovor, poput zadnjeg, u Prudu kod Bosanskog Šamca, ukidanje države, prebacivanjem njenih nadležnosti na teritorijalne jedinice, pristajanje na rezultate etničkog čišćenja, betoniranje temelja “Republike Srpske” i omogućavanje separatistima iz redova srpskog i hrvatskog naroda da legalno putem referenduma pridruže svoje jedinice Srbiji i Hrvatskoj, svođenjem cjelokupnog bošnjačkog stanovništva na manje od 23% teritorije BiH. I to je kraj hiljaditog postojanja BiH. Naša djeca ostaju bez domovine. Ono što nam je ostavljeno u nasljedstvo nismo znali očuvati. Bićemo prokleti i u grobu.

Mi patrioti BiH nikad nećemo pristati na ovaj scenario. Na sav glas, iz daleke Kanade, grada Vankuvera, Vam poručujemo;

“NE DIJELITE ONO ŠTO SE DIJELITI NE MOŽE”

Donesite novi građanski ustav i tako produžite kontinuitet državnosti Bosne i Hercegovine. Neka i dalje bude domovina sviju koje je vole,epska poruka da dobro uvijek nadvlada zlo, ljubav pobijedi mržnju, i da patriotizam nema granica, daljine i vremenske distance. Samo tako će Evropa i dalje imati spomenike kulture, stećak će ostati uspravan, a mi ćemo napokon preći na drugu obalu Modre Rijeke.

Ispred zajednice

Nihad Krupić, pisac i publicista
Bosanska Dubica, Bosna i Hercegovina,
Vancouver, Canada



09.01.2009.

BOSANSKI VASIL BILAK

BOSANSKI VASIL BILAK
Pise: Dr. Muhamed Borogovac

U proslom broju Glasnika smo se zahvaljujci Tihicu sjetili jednog sramnog izdajnika, Todora Zivkova, bivseg predsjednika Bugarske.

Neki dan, citajuci Tihicev govor sa sjednice Glavnog Odbora SDA, sjetih se drugog sramnog izdajnika svoga naroda, Vasila Bilaka, Slovaka koji je 1968. pozvao trupe Sovjetkog saveza da uguse Prasko proljece, slavnu pobunu Cehoslovackog naroda protiv ruskog okupatora.

Poslije ugusenog Praskog proljeca Bilak je bio vladar Cehoslovacke, koja je svakim danom pod njegovim (ortodoksnim komunstickim) rezimom sve vise zaostajala za Evropom i svijetom.

U jednom govoru Vasil Bilak kritikuje vlastiti narod otprilike ovim rijecima: "Cehoslovaka je nekad bila jedna od najrazvijenijih drzava Evrope. Nas narod je bio poznat kao narod sa zlatnim rukama. Gdje su nestale zlatne ruke toga naroda?"

Dakle, on ce radije povjerovati da je cijeli narod, od nekadasnjih sposobnih majstora sa zlatnim rukama, degenerisao u nesposobnjakovice, nego da posumnja da njegova vladavina nije u redu. Za njega je logicnije da ne valja citav narod, nego da ne valja on.


A Tihic na Glavnom odboru SDA o dogovoru iz Pruda kaze: "Nažalost, i ovaj dogovor... je propracen salvama kritika i laži od destruktivnih snaga i njihove demagoške retorike.


To su iste one snage koje su srušile i aprilski paket ustavnih amandmana i direktno odgovorne za sadašnju tešku situaciju u BiH."


Dakle, po Tihicu, ne valja narod, jer je masovno glasao protiv njega, Tihica, i time iskazao sta misli o "Aprilskom paketu". Narod je "destruktivna snaga demagoske retorike" i narod ima da se pokori volji Tihica, a ne obratno. Kako nekada za Bilaka, tako danas za Tihica, narod, koji ne valja, se mora pokoriti neprikosnovenom vodji.

Rusenje Aprilskog paketa je Bosansko proljece, a Sulejman Tihic je nas Vasil Bilak. On se ovih dana ponovo udruzio sa okupatorima nase domovine da nas pokori i potpuno unisti. Unistenje BH drzave je jedini smisao Prudskog sporazuma i dogovorenih promjena Ustava. Vjerovatno se nikada necemo oporaviti od tog udarca i postacemo evropski Palestinci. Bicemo, poslije Roma, drugi narod bez drzave koji bez dostojanstva tumara Evropom.

Cudna koincidencija je da je Miroslav Lajcak takodjer iz Slovacke. On je nekarakter koji, bilo zbog licne ambicije, bilo zbog sovinizma, bilo zbog korumpiranosti, udovoljava zeljama Dodika, Tihica i Covica, i tako cini isti zlocin protiv jednog naroda kao njegov kompromitovani zemljak Vasil Bilak.


Slijedi izvjestaj sa sramne sjednice GO SDA, koji je pun podvala i sarenih laza za "raju", ali ipak narod nije nasjeo ovaj put, izdajnici su procitani.

http://nkrbih.blogspot.com/

http://republikabih.net

ZAVRSNICA GENOCIDA

ZAVRSNICA GENOCIDA
Pise: Dr. Vahid Sendijarevic

Bilo bi smijesno da nije genocidno ono sto radi Haris Silajdzic, kljucni clan Bosnjackog izdajnickog genocidnog kruga, kada se toboze zgrazava, kako prenosi web stranica “Bosnjaci.net” od 26-tog decembra 2008-e, nad sada vec poznatom izjavom Sulejmana Tihica da je "filozofija zrtve do sada zauzimala centralno mjesto bosnjacko-bosanske politike" i da Bosnjaci treba da pristanu na genocidnu realnost podjele Republike BiH i legalizuju genocidne tvrorevine tzv. Republiku Srpsku i tzv. Federaciju BiH.

Sporazum iz Pruda i druga rjesenja, ukljucujuci i njegovo rjesenje za pravni status Brckog, koja je Tihic naveo u svom obracanju na sjednici Glavnog odbora Stranke demokratske akcije 24. decembra 2008-e, nije nista drugo nego ZAVRSNICA GENOCIDA, nista drugo nego cementiranje podjele Republike BiH kao rezultat genocida i legalizacija genocidom stvorene tzv. Republike Srpske i genocidom stvorene tzv. Federacije BiH.

Onog momenta kada Silajdzicu postaje jasno da je Tihiceva izjava sa ogorcenjem docekana od strane Bosnjaka, Silajdzic po starom receptu prevare izlijece sa patriotskom izjavom, stavlja se na celo Bosnjaka da ih odvede u istu propast u koju ih sve ove godine vodi GENOCIDNI IZDAJNICKI KRUG.

Silajdzic, kad god je bio u poziciji izvrsne vlasti, odradio je sve sto je bilo u njegovoj moci da legalizuje rezultate genocida, od njegovog dugo negiranog, a onda priznatog, potpisa u Dayton-u do sprecavanja clanova Skupstine opstine Srebrenica da usvoje Deklaraciju o nezavisnosti nakon donosenja presude Internacionalnog suda pravde kojim se potvrdjuje da su vojska i policija Republike Srpske izvrsile genocid u Srebrenici. Silajdzic sa druga dva clana GENOCIDNONG IZDJANICKOG KRUGA Tihicem i Lagumdzijom, u pratnji nekoliko ambasadora tzv. Islamskih zemalja, odlazi u Srebrenicu i uspjesno sprijecava usvajanje Odluke o nezavisnosti Srebrenice.

Ciljevi Silajdzica i Tihica su isti, a to je uspjesno izvesti ZAVRSNICU GENOCIDA sa potpunom legalizacijom podjele Republike BiH na dvije genocidne tvorevine, tzv Republiku Srpsku i tzv. Federaciju BiH.

Kako prepoznati clanove GENOCIDNIOG IZDAJNICKOG KRUGA? Tepmeratura se mjeri termometrom, udaljenost metrom, tezina vagom, a genocidna izdaja krsenjem ustava drzave koja je primarne zrtve agresije i ciji su gradjani primarne zrtve genocida i krsenjem odredaba Internacionalnih zakona, konvencije o sprecavanju genocida. Svaki onaj Bosnjak koji je aktivno ucestvovao i danas ucestvuje u legalizaciji genocidnih tvorevina tzv. Republike Srpske i tzv. Federacije BiH je clan GENOCIDNIOG IZDAJNICKOG KRUGA.

TIHIĆ PROTIV USPOMENE NA BOŠNJAČKU ŽRTVU

Izjava za javnost
književnika Isnama Taljića, Zilhada Ključanina i Fatmira Alispahića
u povodu najave Sulejmana Tihića da će progoniti uspomenu na bošnjačku žrtvu

U povijesti bošnjačke politike nije najavljena brutalnija izdaja nacionalnih interesa od one koju planira još uvijek aktuelni predsjednik SDA Sulejman Tihić proglašavajući progon i zaborav bošnjačke žrtve!

Riječ je o tjeranju žrtve da se navikne na rezultate zločina! Ovakav zločin nad bošnjačkom kolektivnom memorijom ne bi mogao zamisliti ni Radovan Karadžić, ali se našao dobrovoljac i osvetnik Sulejman Tihić da finalizira radove velikosrpskih koljača. Upravo zbog toga mediji po Srbiji pišu hvalospjeve i u naslovima ističu kako Tihić proglašava bošnjačko „prevazilaženje pozicije žrtve“, što suštinski znači bošnjačko pristajanje na izjednačavanje agresora i žrtve.
Potpuna je izdajnička obmana da je zaborav bošnjačke žrtve, kako kaže Tihić, uslov da se „izbjegnu sukobi i podjele, nove žrtve i stradanja u bližoj ili daljoj budućnosti", jer je upravo suprotno – Bošnjaci će imati onoliko mira i poštovanja koliko budu pamtili i isticali svoju poziciju žrtve.
Na kraju, Tihić je, stavivši svoju privatnost iznad SDA, sebe demaskirao mišljenjem da „prošlost, zločini, stradanja i samosažaljevanje ne treba da budu centralna tema naše politike“, čime je civilizacijski imperativ suosjećanja sa patnjama bošnjačke žrtve posprdno nazvao „samosažaljevanjem“ i proglasio neobavezujućim, i za Bošnjake i za druge. Kod Jevreja je holokaust centralna tema nacionalnog bića, a sa šest miliona žrtava ne suosjećaju samo Jevreji, već svi antifašisti. Da su se Jevreji ponašali po Tihićevoj recepturi „prevazilaženja pozicije žrtve“, danas ne bi bilo ni njih, ni uspomene na holokaust.
Nakon što se Sulejman Tihić bestidno promovirao u velikosrpskog poslušnika, i nakon što je u svoju patološku izdaju i prevaru uvukao Stranku demokratske akcije i većinu čestitog i patriotski orijentiranog članstva, bošnjačka inteligencija se mora probuditi i potruditi na sve načine da se umreži, ojača i narodu objasni kako Tihić i SDA nisu isto što i Alija i SDA, te da se bošnjačka politička budućnost mora grčevito tražiti izvan ovih izdajničkih okvira. Temeljni bošnjački nacionalni projekat je izgradnja Muzeja genocida nad Bošnjacima, i to će se dogoditi, u ime antifašističke budućnosti koja mora biti građena na pamćenju i na opomeni, a ne na zaboravu i poltronisanju Miloradu Dodiku i drugim sljedbenicima Radovana Karadžića.



--------------------------------------------------------------------------------

R E A K C I J E

BOSS Press konferencija

u povodu pohvala koje na svoj račun u vezi rada u protekloj kalendarskoj godini bestidno izriču Vlada FBiH i Vijeće ministara BiH

Pohvale koje na svoj račun u vezi rada u protekloj kalendarskoj godini bestidno izriču Vlada FBiH i Vijeće ministara BiH, dokazuju da za vlast u BiH i dalje važi maksima – budala se hvali onim čega se pametan stidi, smatra predsjednik BOSS-a Mirnes Ajanović. Tradicionalna politika plasiranja demagogije i izmišljanja uspjeha od strane bh. vlasti nije novost u politici, ali zabrinjava da penzioneri, demobilisani borci, radnici i masa nezaposlenih tradicionalno glasaju za takvu vlast, iako znaju da je aktuelna politika - "ne radi ništa i uzmi koliko hoćeš" - dovela u pitanje isplatu penzija, plata, boračkih naknada, dječijeg dodatka, pa i samo postojanje države. Najviše zabrinjava što građani koji su hrabro preživjeli strahote rata i prijetnje nestankom, sada plašljivo i pognute glave, bez ikakve reakcije, šute i trpe očite laži političara koji su profitirali - i na ratu i na povjerenju mazohistički nastrojenih birača kojima je predizborna kobasica ili kesica kahve draža od budućnosti vlastite djece, ističe predsjednik BOSS-a Mirnes Ajanović.

26.12.2008. Muamer Dedić, Press BOSS-a


--------------------------------------------------------------------------------



Zaboraviti - Nikada!
Senada Softić-Telalović

Zaista smo jadan narod kad nas ovakvi vode u propast i nameću nam amneziju, ali nisu oni krivi, krivi smo mi koji ih biramo!

Dok Dodik "gradi" manji entitet na osnovu počinjenog genocida, naši "takozvani" političari ili pak lideri, traže da mi budemo "fini", i samim tim da zaboravimo, halalimo i pružimo ruku s uvjerenjem (déjà vu (čit. dežavi) = već viđeno) da se genocid, ubijanje, silovanje i razaranje nikad više neće desiti!

Žalosno je da ne može biti žalosnije!

Zaboraviti - Nikada!

Halaliti, to je jedna tako plemenita riječ, ali mi nemamo pravo da "kolektivno" halalimo niti da to tražimo. Neka svaka majka koja je ostala bez svog sina, kćerke, muža ili roditelja odluči da li će halaliti, neka svako siroče odluči da li će halaliti što je ostalo samo na ovom svijetu, neka svako dijete koje je došlo na ovaj svijet kao rezultat silovanja odluči da li će halaliti osobi čija krv teče kroz njihove vene, neka svaka žrtva odluči da li će halaliti, ali niko nema pravo da traži da mi kolektivno halalimo, zaboravimo!

Pružiti ruku, pa zašto da ne, ali samo kad Bošnjaci u takozvanom "manjem entitetu" budu imali jednaka prava, budu poštovani i kad Dodikovci prihvate činjenicu da je "RS" rezultat počinjenog genocida, ubijanja, silovanja, protjerivanja i terora nad nesrpskim narodom BiH!

Kad bi zatvorili oči i zatražili da vam neko ponovo pročita citate iz ovog priloženog teksta, ali bez imena govornika, bilo bi sasvim normalno da pomislite šta to sada Dodik provaljuje! Ali, nije to Dodik, to je lider Bošnjaka (Bože sačuvaj!) Umjesto da zaštite žrtve, "naši" sad žele da ih do kraja unište, da im oduzmu pravo da znaju ili, da se sjećaju, zašto u duši nose toliki bol i tko, ili šta, im je nanijelo takav neopisiv doživotni bol za kojeg nema lijeka. Da "naši"!

Našim političarima bi bilo daleko bolje da se bace na posao, da pozivaju sve protjerane građane BiH da se "ponovo" bore za budućnost BiH putem demokratskog procesa, da vade CIPS kartice, da se registruju za glasanje, da svojim glasom zaustave izjednačavanje agresora i žrtve, da svojim glasom dokažu da iako su "bili" protjerani da ih dušman nije uništio; da se svojim glasom bore protiv sve i jedne fašističke organizacije/partije u BiH, da svojim glasom postave zdrave "sposobne" pojedince koji će preuzeti ovu našu "drhtavu" zemlju i vratiti joj snage i volje za bolje sutra za sve narode BiH a ne samo za političare i foteljaše!

"Lest we forget" - "Ako zaboravimo"

Jedina svijetlost u svemu ovome, jeste da imam književnike poput gosp. Talića, gosp. Ključanina i gosp. Alispahića koji se bore svojim "zlatnim perom" da istina nikada ne bude zaboravljena i koji svojim tekstovima i položajem bude svijest onih koji su možda na trenutak zalutali... Uvaženi književnici, Vama od srca hvala.

Senada Softić-Telalović
Predsjednica Vijeća BiH organizacija Australije



--------------------------------------------------------------------------------


Izjava za javnost

KBSA u povodu najave Sulejmana Tihića da će progoniti uspomenu na bošnjačku žrtvu

Odbranu evropskih vrijednosti Bošnjaci Bosne i Hercegovine su platili životima nevinih i genocidom koji je nad njima učinjen. Umjesto da dobiju efikasnu državu, Dejtonskim ugovorom su dobili podijeljenu, neefikasnu državu u kojoj je legaliziran zločin genocida, stvaranjem genocidne tvorevine Republike Srpske. U ime preživjelih žrtava najvećeg zločina protiv čovječnosti u Evropi poslije Drugog svjetskog rata, Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) traži:

1. Ukidanje ustavnog uređenje Bosne i Hercegovine, bazirano na etno-teritorijalnim principima, koje je direktan rezultat genocida. Ono se mora uskladiti sa uređenjem koje je postojalo prije započinjanja genocida, što uključuje i teritorijalno ustrojstvo Bosne i Hercegovine.

2. Vraćanje istinske multietničke države na svakom dijelu BiH teritorije, i statusa koji je imala do započinjanja projekta genocida koji je rezultirao stvaranjem etničko-čistih teritorijalnih cjelina. Svi praktični efekti genocida se moraju poništiti, a prvi korak na tom putu jeste efektivan i samoodrživ povratak svih preživjelih žrtava genocida u svoje prijeratne domove uz garantiranje ekonomskih, političkih, bezbjedonosnih i kulturnih prava povratnicima.

3. Obeštećenje potomcima žrtava genocida, preživjelim žrtvama genocida, kao i državi Bosni i Hercegovini, u materijalnom smislu kako bi se omogućilo ispunjavanje primarnih obaveza iz gornjih navoda.

4. Donošenje zakona u BiH o zabrani negiranja genocida, te osiguravanje najstrožije i najšire primjene tog zakona.

5. Zahtijevanje političkih predstavnika Bosne i Hercegovine da Srbija i Crna Gora prihvate punu pravnu, političku, materijalnu i moralnu odgovornost za genocid, te da se obavežu da će u potpunosti podržavati i pomagati poništavanje efekata genocida i sprječavati bilo kakve buduće pokušaje za ponavljanje genocida u Bosni i Hercegovini. Nijedna politička partija niti politički lider koji prihvata posljedice genocida i agresije nema niti će imati podršku KBSA niti američkih i kanadskih Bošnjaka.

6. Zaštitu bivših pripadnika Armije BiH, branitelja domovine i očuvanje tekovina borbe protv agresije na BiH. Svi montirani procesi podizanja optužnica i privođenja protiv boraca Armije BiH u bilo kojem dijelu BiH, Bošnjaci doživljavaju kao uvredu, kao ponovni pokušaj genocida nad Bošnjacima, te pokušaj izjednačavanja žrtava genocida i izvršitelja genocida. Mi ne smijemo zaboraviti šehide i invalide Armije BiH. Njima se mora dati puna pomoć i zaštita.

7. Od međunarodne zajednica, potpisnika Dejtonskog sporazuma i članica Vijeća za implementaciju mira tražimo da prestanu sa politikom koja “bliskoistočnu krizu” ili “palestinizaciju” uvodi u Bosnu i Hercegovinu.

Smatrajući da je stalna konstanta bošnjačkog kolektivnog narodnog uma pamćenje zločina genocida i agresije, već u ime istine i pravde, bez kojih nema kolektivnog bosanskohercegovačkog državnog i društvenog tkiva, KBSA poziva sve bošnjačke političke faktore da bošnjačku budućnost grade na pamćenju i na opomeni, a ne na zaboravu.

KBSA poziva bošnjačku inteligenciju i sve istinske prijatelje istine o zločinu agresije na Bosnu i Hercegovinu i zločina genocida nad Bošnjacima da se uključe u najavljene projekte KBSA: Kongres Bošnjaka svijeta, Muzej genocida, bošnjačka akademija nauka, bošnjački nacionalni program. U uslovima krize bošnjačke nacionalne orijentacije, KBSA insistira na unutarnacionalnoj bošnjačkoj komunikaciji sa ciljem stvaranja bošnjačke nacionalno svjesne elite koja će modelirati bošnjačko političko mišljenje u kome će se bošnjački nacionalni um modelirati na tragu pamćenja žrtve.

Bošnjaci će imati onoliko mira i poštovanja koliko budu pamtili i isticali svoju poziciju žrtve i koliko budu uspješno isplanirali nacionalni razvoj i jedinstvenu bošnjačku platformu u budućnosti.

Emir Ramić

ŠTA JE OBAMA OBEĆAO IZRAELSKOJ LOBISTIČKOJ ORGANIZACIJI

Autor: Hamdija Ćustović

Objavljeno: 05. Jun 2008. 10:06:34

Demokratski kandidat za predsjednika SAD, Barack Obama, je u srijedu govorio pred izraelskom lobističkom organizacijom (AIPAC) da bi ih ubijedio da će i on, kao i prethodni predsjednici, dati punu podršku Izraelu i da neće pregovarati sa ”teroristima” te da će učini sve da se Iran nikad ne domogne nuklearnog oružja. Obama, koji na mnogo načina predstavlja promjenu, na žalost, prodaje svoju dušu đavolu kao i njegovi prethodnici i time upada u istu zamku, podržavanje jedne nepravedne države, koja je osnovana na etničkom čišćenju i mržnji prema muslimanima. Američko bezuslovno podržavanje Izraela se često navodi kao glavni razlog pojave ekstremizma na Bliskom istoku. Svi razumni ljudi, svjesni ove nepravde, ostaju zbunjeni kako to da Amerika, koja treba da bude simbol demokratije i ljudskih prava može da bude taoc jedne aparthejdske države poput Izraela. Dok svi ostali vide u Obami nadu da će skrenuti američku vanjsku politiku sa puta Busha i njegove administracije, za Palestince nažalost ostaje beznađe da će ikad biti pravde za njih do kijametskog dana. Dovoljno je da se sjetimo rata u Bosni i Hercegovini i osjećaja samoće i nepravde koji smo doživljeli tada, znajuću da nam svi silni muslimani svijeta nisu u stanju pomoći zbog licemjerstva i nepravde.

Snaga izraelskog lobija nije prijetnja samo za Palestince, već i za cijeli muslimanski svijet koji se destabilizirao zbog toga što palestinska patnja predstavlja sramotu za sve nas i tako, nažalost, dovodi do ekstremnih nasilnih odgovora na nepravdu. Ono još više budi nepovjerenje prema Židovima i njihovom stavu prema muslimanima, i nakon Holbrooke-ovih izjava u Washington Postu, postaje nam jasno da je snaga židovskog lobija uticala tragično i na Bosnu i Hercegovinu formiranjem Daytonskog sporazuma kako bi se neutraliziralo muslimane u Evropi. Dok se muslimani svađaju između sebe na nacionalnoj i etničkoj osnovi, Židovi su ujedinjeni i čine sve da nijedna muslimanska država ne bude previše jaka i uspješna na vojnoj, političkoj i ekonomskoj osnovi. Nisam nikad bio nešto za zavjere ali me zdrav razum navodi da dođem do ovih zaključaka.

Nažalost, nema puno toga što mi možemo uraditi po ovom pitanju jer smo kao Bošnjaci i muslimani previše slabi, i ostavljeni smo na milost Zapadu da radi sa nama šta hoće. U isto vrijeme, neki od nas se stide našeg religijsko-kulturnog porijekla i pokušavaju da budu Evropljani ili Amerikanci samo da saznaju da zapravo ni tamo nisu poželjni. Što neko reče: ”Ovdje nas nema, a tamo ne možemo.” Sve smo više kao Bošnjaci izolirani od islamskog svijeta u nadi da će nas Evropa i Zapad prihvatiti kao svoje, i ne vidimo patetiku i ironiju svega toga. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ”Nikada neće Sljedbenici Knjige (kršćani i židovi) biti zadovoljni vama sve dok ne budete slijedili njihovu vjeru." Čega mi treba da se stidimo? Jesmo li mi ti koji smo učinili genocid i protjerali druge sa njihovih ognjišta? Naša jedina krivica je što smo muslimani. Šta nam onda preostaje nego da u potpunosti prihvatimo ono što već jesmo, Bošnjaci, muslimani Balkana i Evrope, i da budemo u jedinstvu s našom braćom na Istoku. Jer snaga je zaista u jedinstvu ummeta, i vidimo da unatoč našem velikom broju (1.3 milijarda muslimana na svijetu), zbog naše podijeljenosti smo kao siročad čiju imovinu svi otimaju. Kao primjer dajem Bošnjake u Americi čiji broj je nekih 350.000 mnogo manji nego ukupni broj muslimana od nekih desetak miliona. Ipak vidimo da su Bošnjaci Amerike nažalost slabo povezani sa ostalim muslimanskim grupama zbog razlika na nacionaloj i etničkoj osnovi. U potpunosti podržavam organizaciju Bošnjačko-američko Savjetodavno vijeće za BiH (BAACBH) i pitam se zašto nema takav sličan lobi koji bi predstavljao deset miliona muslimana i čiji bi se glas jače čuo za vrijeme izbora. Isti je slučaj i sa ostalim muslimanskim narodima koji možda žele da dokažu kako su oni nekako najbolji i da služe kao neki primjer ostalim. Sve to podsjeća na muslimansku Španiju i podijeljenost tadašnjih vladara, a vidjeli smo do koje propasti dovode egoizam i sebičnost.


izvor: http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=25501